Oklop

Ja znam da imam oklop i da živim sa njim. On je skoro cijeli moj život dio mene. Počeo se formirati jako rano, još u osnovnoj školi. Nekad ga osjećam kako me pritišće, nekad ga ne osjećam uopće, ali on je uvijek tu. Nikad ga nisam uspio rastvoriti sam i svojom voljom. Nekoliko puta se uspio rastvoriti potpuno, ali ne znam kako se to desilo, jer desilo se samo od sebe. Tada sam shvatio tko sam ja, koje je moje pravo ja i što je to sloboda i slobodan život. Iako je to brzo nestalo i oklop se ponovo formirao, u meni je duboko ostalo urezano iskustvo da može biti bolje i da to uopće ne ovisi o izvanjskim stvarima. To mi daje nadu da idem dalje.

Znam da se za poboljšanje potrebno odvojiti, povući od svijeta. To ne znači da treba otići živjeti sam u pećinu, ne treba se uopće izdvojiti fizički od ljudi, nego se potrebno odvojiti unutar sebe. To znači da se treba pokušati maksimalno skoncentrirati na sebe i ne dopustiti milionima ispraznih misli, želja i strasti da me obuzmu. Više vrijedi pet sekundi takvog stanja odvijenosti u sebi, nego pet godina različitih izvanjskih postignuća.

To bi se moglo nazvati i nekom vrstom vježbe. Sad kad ovo pišem shvaćam da sam se prilično zapustio, da se bavim samo sa izvanjskim stvarima već duže vrijeme.        
                                                                                                   
                                                                                                      by Smile