Ja više nisam
centar i u centru. Sam sam za to kriv. Nisam kriv što bježim od sebe jer se to
događa samo od sebe, nego zato što se ne pokušavam vratiti. Okolne i izvanjske
stvari se uvijek nametnu kao bitnije, pa kad se interes za jednu istroši dolazi
druga i tako, a taj interes je nekako falši. Ali nema povratka sebi i to je ono
što ne valja. Neka saznanja koja sam stekao o sebi i o ljudima su mi sada prije teret i to ne zato što su teret sama po sebi, nego zato što ih ja koristim da mudrujem sam sa sobom dok ostajem u ovoj istoj poziciji. Ona mi postaju oruđe u opiranju unutarnjoj promjeni. Jer kao to je spika ja sam sve shvatio pa ne trebam više ništa poduzimati, nikakve napore. i kad me neko sluša stvarno dobro razumim i dosta toga znam o ljudima i međuljudskim odnosima. Ali iza toga se ne krije život koji motivira i tjera naprijed nego bolest, potištenost, depresija na nesvjesnoj razini koja me natapa.
No comments:
Post a Comment